Međunarodni festival pozorišta za decu - Subotica Međunarodni festival pozorišta za decu - Subotica

Novosti

28 septembar 2022

Crtani film, ili šta je starije

Nazad...
Crtani film, ili šta je starije

MEĐUNARODNI FESTIVAL POZORIŠTA ZA DECU SUBOTICA

Žao mi je što ne mogu nešto više reći o predstavama „Ljubav i violina“ I. I. Roma Lebedeva, u režiji Ane Vovčok, Dečjeg pozorišta Subotica, i „Princeza Ruža i začarani Orao“ Argira Tamvakoua i Panajotisa Lambisa, u režiji Panagiotisa Adama, Pozorišta „Tik tak nto“ iz Grčke. Ova dva ostvarenja, kako piše u katalogu, predstavljaju rad studentkinje lutkarske režije iz Sankt Petersburga, inspirisan romskom muzikom i bajkovitu muzičko-scensku priču o zabranjenoj ljubavi u kojoj se kao elementi kombinuju gluma i maske.

Zato mogu da kažem da tri predstave viđene među poslednjima na 29. međunarodnom festivalu pozorišta za decu Subotica – „Priča o metli“, „Priče od papira“ i „Preko trnja do zvezda“ – predstavljaju svojevrstan blok predstava u kojima je dominantna estetska figura – crtani film. Da, tačnije bi bilo reći da je lutkarsko pozorište umetnost koja je samo mogla da inspiriše crtani film, istorijski gledano mnogo kasniju pojavu, ali uskoro će biti još kasnije šta sam hteo da kažem.

„Priča o metli“ Angele Dvikahje i Rizkija Putrija, Pozorišta „Bon papet“ iz Indonezije, priča je o namćorastom starcu koji bi da mu sve bude potaman, ali jedna mala, prpošna metla, baš mu ne da mira. Dva glumca vode bunraki lutku i to ne iz senke, nego na svetlu i baš je moglo da se vidi kako su i pored svoh prisustva uspeli da izgrade živ karakter starog čike, koji bi da počisti verandu zatrpanu suvim lišćem i u živa u obroku na miru, ali kada god ode u unutrašnjost kuće, metla se pomami i zanesena nestašlukom, pokvari mu posao.

Posebna poslastica bilo je gledati kako animatorka oživljava pravi objekat – metlu, a ne lutku, a pažnju je plenila i još jedna od tehnika u ovoj predstavi, a koju je retko bilo videti na Festivalu – trbuhozborstvo. Moram priznati da me je dizajn lica lutke dede podsećao na Fredija Krugera, a animacija metle na psihodeliju neke strašne veštice, ali sve se to dalo zanemariti kad se jednom prepusti doživljaju da predstava komunicira na nivou jako male dece, takoreći bebećem.

„Preko trnja do zvezda“ Marije Nemirovski, u režiji Andreja Urbaka, Teatra „Koom – koom“ iz Izraela, predstava je koja je prikazala neuništivost dečjih snova. Jedan dečak, zanesenjak, neprestano sanja o zvezdama i mesecu, možda tako lakše podnosi i pomalo se sklanja i od obaveza koje počinju da ga stižu – škola, vršnjaci, roditelji, sportski treninzi, klavir... Bilo kako bilo, on ne odustaju i na kraju sve njih uspeva da preveze do svemira.

Reklo bi se prvenstveno kreirana za predškolski uzrast, predstava je kombinacija glumački ekspresivne igre, sa nemuštim govorom – zvucima artikulisanim tako da po intonaciji i gestovima tela, mimici lica glumaca, u publici nema sumnje o čemu se tu radi, a prava poslastica je jedna od modifikacija štapno vođenih lutki, lutka dečaka, koja je pokazala koliko i jednoličan i statičan izraz lica, može da se oživi. Drugim rečima, potvrđena je ona stara da je pozorište u glavama gledalaca.

„Priče od papira“ Ivana Aleksandera Dolčeva, Hrista Peteva, Velizara Evtimova, Fondacije „Theatre Corsair“ iz Bugarske, veoma je originalna predstava, koja bi bila još bolja da se autori i izvođači nisu trudili da nam pokažu sve, kako se to kaže.

Sa mnoštvom referenci i na umetnost već iz domena popularne kulture („2001: Odiseja u svemiru“ Stenlija Kjubrika, slike „Krik“ Eduarda Munka), priča počinje od postanja svega, progona iz raja, prelaska na onaj svet u formi antičke ljubavne drame, pa do male ljudske priče, ispod drveta, možda istog tog postanja, iz Rajskog vrta, po tradiciji zapadnjačke kulture. Autori i glumci su vešto razvijali složenost postupka, pa su od dvodimenzionalnih lutaka na kartonu - crteža, preko makazama i gužvanjem raspojasanih ručnih lutaka od papira, plošnih u segmentu pozorišta senki, stigli do kompleksnije izrađenih, štapno vođenih modifikacija lutki u obličju ljudskih figura. Tako je istovremeno sa ljudskom, prikazana i svojevrstan pregled istorije lutkarstva.

„Devojčica sa šibicama“ po motivima poznate bajke H. K. Andersena, u dramaturškoj obradi Mine Petrić i Sonje Petrović, koja je predstavu i režirala u Pozorištu mladih, redak je primer predstave za decu i mlade sa društveno angažovanom osnovom, kako se to kaže. Znači, tema nije bajka, nego realnost – siromašna deca, najčešće bez staranja, a vrlo često i ona koja su eksploatisana od strane staratelja – poslata na ulicu da prose koji dinar, ne i koricu hleba, ili šibicu da se zagreju.

Dramaturškinja Mina Petrić i rediteljka Sonja Petrović u kreiranju verodostojne priče poslužile su se fragmentima knjige „Pozdravi nekoga“ Vesne Ognjenović i Budimira Nešića, sa autentičnim iskustvima štićenika Centra za socijalni rad i Prihvatilišta za decu i mlade u Novom Sadu. „Devojčica sa šibicama“ je nastala i kao rezultat saradnje Pozorišta mladih sa Festivalom ekološkog pozorišta za decu i mlade i Udruženjem „Sloboda nema cenu“. U procesu nastanka predstave, što je takođe za pohvalu zbog odgovornosti prema temi i njenom društvenom značaju, angažovane su i pravnica Dobrila Marković i psihološkinja Jelena Sokić. Koliko je predstava u izvedbenom smislu uspela, možda najbolje ilustruje to što je na Festivalu pozorišta za decu Subotica osvojila jednu od nagrada. I to ne bilo koju, nego Nagradu za najbolju predstavu Mladog žirija.

Igor Burić

Nazad...
  • Od lutke do senke
    27 septembar 2023

    Od lutke do senke

  • U pozorištu i na pruzi
    25 septembar 2023

    U pozorištu i na pruzi

  • Završen 14. Forum za istraživanje pozorišne umetnosti za decu i mlade u Subotici
    22 septembar 2023

    Završen 14. Forum za istraživanje pozorišne umetnosti za decu i mlade u Subotici

  • Peti dan 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica
    22 septembar 2023

    Peti dan 30. Međunarodnog festivala pozorišta za decu Subotica

Međunarodni festival pozorišta za decu - Subotica